Batel (Battel), Josip Antun
traži dalje ...Batel (Battel), Josip Antun, samouki povjesnik (Barban, 12.III.1827 – Barban, 22.XII.1889). Sin je Feliksa Tome, zapovjednika općinske straže i kamerarija barbanske zborne crkve. Osnovnu je školu završio u Barbanu. Kao 18-godišnjak postao je plaćenim orguljašem barbanske crkve, a osim toga obnašao je dužnosti općinskoga aktuara i blagajnika (1851), kancelara zborne crkve (1857), a zatim je 1870-ih postao i općinskim načelnikom. Pokopan je na mjesnom groblju Sv. križa, gdje mu je 1925. postavljen nadgrobni spomenik na latinskome. Na proučavanje spisa i knjiga barbanskog općinskog arhiva, u kojem je radio, potaknuo ga je P. Stancovich. Prepisujući glavne spise, prikupio je opsežnu građu te počeo pisati Barbansko-rakaljske anale. Surađivao je i dopisivao se s povjesničarom P. Kandlerom i s T. Lucianijem iz Labina. U koparskom tjedniku La Provincia dell’Istria (1876–78) objavio je prijepise barbanskih spisa i izvješća na tal. jeziku, a 1880. u podlistku Naše sloge prilog Glagoljica u Barbanu, Raklju i Motovranu (Mutvoranu). Na zahtjev Ivana Kukuljevića, s kojim se također dopisivao, izradio je rodoslovlje P. Stancovicha. U njegovu su se prijepisu sačuvali mnogi znameniti spisi iz nekadanjega općinskog arhiva (koji je poslije izgorio) i crkv. arhiva u Barbanu. Njegovu vrijednu ostavštinu, koja potanko osvjetljava prilike na Barbanštini i crkv. ustrojstvo toga kraja, dobio je → L. Kirac, koji ju je u doba fašizma potajno prenio u Zagreb, gdje je pohranjena u Arhivu HAZU.
LIT.: M. Bertoša, Istarsko vrijeme prošlo, Pula 1978; M. E. Lukšić, Barbanski povjesnik Josip Antun Batel (1827–1889). Povodom 175. godišnjice njegova rođenja, Istarska danica, 2002.
S. Bertoša
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Batel (Battel), Josip Antun. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/batel-battel-josip-antun>.